U mojoj geštalt praksi rad započinje tamo gdje klijenti najčešće nemaju naviku biti – u tijelu i u neposrednom osjećaju. Ne tražimo brza rješenja niti objašnjenja zašto je nešto tako kako jest. Umjesto toga, ostajemo uz ono što se događa sada, u ovom trenutku, u kontaktu sa sobom i sa mnom.
Klijenti često dolaze s puno priče, analize i razumijevanja. Govore tečno, smisleno, ponekad i vrlo samosvjesno. No iza toga često stoji prekid kontakta s emocijama kroz intelektualizaciju, perfekcionizam, povlačenje ili stalno „u redu sam“. Moj rad tada postaje usporavanje i vraćanje pažnje s naracije na iskustvo, s glave na tijelo.
Zajedno istražujemo što se događa u tijelu dok govore, gdje osjećaju napetost, težinu ili prazninu, koji se osjećaj pojavljuje ispod onoga što govore – bilo da je „dobro mi je“ ili „loše mi je“ – i što se mijenja kada zastanemo i ostanemo u tišini.
Joseph Zinker, poznat po svojoj knjizi Creative Process in Gestalt Therapy, ističe da kroz eksperiment, simboliku i tijelo dolazimo u kontakt s osjećajima koje je teško verbalizirati. Korištenje pokreta, geste, crteža ili predmeta omogućuje da emocije postanu jasnije, konkretnije i podnošljivije – upravo ono što radimo u mom radu. Na taj način iskustvo se ne samo razumije, nego se i osjećajno integrira u sadašnji trenutak i svakodnevni život.
Tijelo u geštalt praksi ne koristim kao tehniku, nego kao izvor informacije i regulacije. Kroz tijelo emocije postaju jasnije, konkretnije i podnošljivije. Umjesto da ostanu difuzne ili potisnute, dobivaju oblik, ime i mjesto.
U radu često koristim simboliku, metafore i male eksperimente poput crteža, pokreta, geste ili rada s predmetima. To nisu vježbe u klasičnom smislu, nego načini da klijent dođe u kontakt s iskustvom koje je teško izreći riječima. Na taj način emocije postaju dostupne, ali i regulirane, bez preplavljivanja i bez gubitka granica.
Važan dio mog rada u geštalt praksi je i terapijski odnos. Kako je klijentu biti ovdje sa mnom, kako doživljava usmjeravanje, pauze, blizinu ili frustraciju, sve to postaje dio procesa. Terapija služi kao sigurno polje u kojem se mogu istražiti obrasci koji se ponavljaju i izvan terapijskog prostora.
Rad kroz tijelo i osjećaje ne vodi samo do boljeg razumijevanja sebe, nego do življeg kontakta sa sobom. Klijenti postupno razvijaju sposobnost da prepoznaju svoje granice, izraze emocije na odgovoran način i ostanu prisutni i onda kada nije ugodno.
U geštalt terapiji promjena se ne događa zato što smo nešto shvatili, nego zato što smo nešto osjetili, izdržali i integrirali.
U mojoj geštalt praksi tijelo i osjećaji nisu prepreka. Oni su put – put prema svjesnijem, autentičnom i prisutnom životu.
